“Zadnjih godinu dana u Europi imamo neviđeno povećanje dugova pa je tako omjer državnog duga prema BDP-u porastao sa 77,5% na kraju 2019. na 90,7% na kraju 2020. godine, dok se u eurozoni povećao sa 83,9% na nevjerojatnih 98,0%.
Za oba ta područja to je najveće zabilježeno godišnje povećanje duga, ali i [najveće] zabilježeno otkad postoje podaci. Javni dug država članica pak premašio je 12 tisuća milijardi eura, dok je 2000. godine bio tek 5000 milijardi eura. Osim javnoga duga veliki problem su i privatni dugovi. Privatni dugovi u EU dostigli su oko 95% BDP-a.
U ovoj zadnjoj krizi prvi puta je EU emitirala zajedničku obveznicu kako bi se spasio europski politički projekt i utapanje brojnih zemalja u dugovima. Kad kamatne stope ponovno počnu rasti, što je neizbježno, u velikim problemima će se prvo naći najzaduženije zemlje od kojih je u najlošijoj poziciji upravo velika talijanska ekonomija, a koje neće moći servisirati niti svoje stare dugove, a kamoli svoje udjele u novim zajedničkim obveznicama.
Prije 10 godina u krizi eura pokazalo se da su zemlje van eurozone mnogo uspješnije, a isto možemo očekivati i sada.”
Ivan Vilibor Sinčić
