Novi pokušaji EU u zadiranje privatnosti poruka građana pod izlikom terorizma i kriminala
Ivan Vilibor Sinčić podržao je pismo upućeno Komisiji i Vijeću čiji su inicijatori zastupnici Claudia Gamon, Moritz Korner i Sophie in’t Veld. Radi se o pozivu tim institucijama na obustavu svih akata i planova koji uključuju ugrožavanje šifriranih poruka.
Sinčić je tako odlučio dati podršku iz razloga očuvanja privatnosti internetskih korisnika:
„Kriminalne aktivnosti su svakodnevnica i već dugi niz godina se pronalaze rješenja za suzbijanje nezakonitih aktivnosti. U posljednje vrijeme, napretkom tehnologije i sve veće digitalizacije, veliki dio kriminala prešao je na internet platforme, to je jasno. Države članice EU, kao i sve države svijeta, ulažu napore kako bi zaustavili nelegalne aktivnosti koje se odvijaju putem komunikacijskih kanala, društvenih mreža i raznih aplikacija. U kategoriju kriminalnih aktivnosti pod povećalom tako ulaze neprimjereni sadržaji u svezi s pedofilijom i pornografijom, terorizam, trgovanje ljudima, pretprodaja droge i sl. Međutim, potrebno je utvrditi jasnu granicu zadiranja u privatnost mobilnih i internetskih usluga svih korisnika. To je pitanje visoke osjetljivosti i neprihvatljivo je odluke o zadiranju u privatnost svih korisnika interneta donositi bez javne rasprave i detaljne analize svih okolnosti i faktora. Činjenica je kako se većina kriminala zasigurno ne odvija putem Facebooka i društvenih mreža i aplikacija već preko teže dostupnih kanala, pa je ovo samo još jedan u nizu pokušaja udara na demokraciju i privatnost građana. Nadležna tijela koja bi trebala dobiti nesmetan pristup porukama korisnika već imaju na raspolaganju brojne alate i ovlasti, te dodatno davanje ovlasti ne bi trebalo biti prihvatljivo“, kazao je Sinčić.
Pružatelji usluga poput WhatsApp-a ili Vibera svojevremeno su uveli enkriptiranu komunikaciju, odnosno šifrirano dopisivanje, čime se ne može ući u sadržaj i poruke koje korisnici razmjenjuju putem društvenih mreža i takvih aplikacija. Dakle, u trag se može ući od strane vlasti putem sudskog naloga i opravdane sumnje za pretraživanjem i pregledom podataka korisnika.
Postoje brojni alati, softveri i visokotehnološki načini presretanja komunikacija, ulaženja u trag kriminalcima i njihovog posljedičnog otkrivanja. Svjedok tomu su mnogobrojne uspješne akcije razbijanja nacionalnih i internacionalnih lanaca trgovine ljudima, narkoticima, oružjem itd. Vlasti država su putem institucija i aktualnih zakonskih propisa nacionalne i europske legislative već dovoljno zadrli u privatnost svih građana pod izlikom terorizma i kriminala.
Stoga, nema nikakve potrebe za daljnjim aktima kojima bi se potpuno srušio stup privatnosti svih građana, kao što u konkretnom slučaju želi Komisija putem Uredbe kojom se predviđa nadležnim tijelima država članica nesmetan pristup šifriranim porukama, odnosno komunikacijskim kanalima građana. Građani Europe ne mogu prihvatiti kompromitiranje njihove cyber sigurnosti, posebno u vrijeme kada su digitalni alati komunikacije postali norma za mnoge u njihovom privatnom i profesionalnom životu.