Zastupnici protiv masovnog nadzora
U listopadu 2021. zastupnici su poslali pismo Komisiji u kojem su istaknuli potrebu za puno jačom akcijom za zaštitu djece, ne samo online, nego i offline u stvarnom svijetu. Stvari kao što su prevencija, dizanje svijesti, podrške žrtvama, dizanje kapaciteta službama za provođenje zakona, nužne su kako bi se zaštitila djeca. Međutim, u pismu su također naglasili problematični način na koji Komisija želi riješiti problem, snažna potreba ne opravdava sva sredstva.
Europarlamentarac Ivan Vilibor Sinčić pridružio se još jednom kolegama zastupnicima u borbi protiv narušavanja online privatnosti i masovnog nadzora građana.
U ožujku 2022. godine, Europska komisija planira predložiti legislativu koja zahtjeva od pružatelja online servisa da automatski i nediskriminativno nadgledaju „relevantne“ servise u potrazi za ilegalnim materijalima seksualnog iskorištavanja djece, i da sumnjivce automatski prijavi policiji. Zastupnici sumnjaju da će takvom praksom privatne komunikacije, poruke, video pozivi, chatovi i mailovi biti podvrgnuti masovnom nadzoru, i da će biti potrebno staviti backdoor na end-to-end kriptirane komunikacijske servise, dok će se počinitelji i dalje koristiti zatvorenim forumima i P2P mrežama.
U listopadu 2021. zastupnici su poslali pismo Komisiji u kojem su istaknuli potrebu za puno jačom akcijom za zaštitu djece, ne samo online, nego i offline u stvarnom svijetu. Stvari kao što su prevencija, dizanje svijesti, podrške žrtvama, dizanje kapaciteta službama za provođenje zakona, nužne su kako bi se zaštitila djeca. Međutim, u pismu su također naglasili problematični način na koji Komisija želi riješiti problem, snažna potreba ne opravdava sva sredstva.
Prvo i osnovno, ugrožava se ljudsko pravo na privatnost. Nadalje, nevine ljude tretira kao kriminalce (dostupni podaci nam govore da je 86% automatiziranih prijava navodnog ilegalnog sadržaja krivo prijavljeno, odnosno da nije bilo ilegalnog sadržaja). Također, intimne poruke (sexting) mogu biti protumačene kao ilegalni sadržaj i bivaju prijavljene policiji koji tada taj sadržaj pregledavaju da bi utvrdili ima li materijala za kazneno djelo. Tako stvari koje su trebale biti intimne i zadržane između dvoje nevinih ljudi, zapravo bivaju eksploatirane i ugrožene od strane sustava.
Osim toga, aktivnosti službi za provođenje zakona (detektiranje kriminala) ne mogu biti prepušteni privatnim tvrtkama i njihovim uređajima, ne samo da oduzimaju neovisnost i kvalifikacije službenih istražitelja, nego i institucionalnog nadgledanja njihove aktivnosti.
Zastupnici su postavili sljedeća pitanja na koja traže objašnjenja Komisije:
1. Budući da je Europol bio uključen u istragu “Boystown”, da li je ispravno za pretpostaviti da Europol ne prijavljuje znane hiperveze na sadržaje o seksualnom iskorištavanju djece relevantnim uslugama hostinga?
2. Kako se može otkriti kontinuirano seksualno zlostavljanje djece i spasiti žrtve ako istražitelji nemaju dovoljne kapacitete za provjeru poznatog materijala o seksualnom iskorištavanju djece, kao što je hiperveza putem platforma “Boystown”?
3. Budući da počinitelji obično dijele hiperveze na šifrirane pohranjene datoteke koje sadrže materijale seksualnog zlostavljanja djece, može li Komisija potvrditi da neselektivno praćenje privatnih komunikacije za poznate slike ne bi uspjele otkriti takve hiperveze?
4. Jesu li izrađeni policijski standardi ili smjernice za istrage seksualnog zlostavljanja?
5. Jesu li države članice stavile centraliziranu kontrolu broja istraga, njihovog statusa i postoje li policijski kapaciteti za istraživanje slučajeva seksualnog zlostavljanja djece?
6. Jesu li države članice centralizirale obradu i ocjenu zaplijenjenog slikovnog i video materijala ili je ovaj zadatak dodijeljen lokalnim istražiteljima?
7. Jesu li razvijeni policijski standardi za pažljivo procjenjivanje zaplijenjenih podataka s ciljem identifikacije novih materijala i žrtava?
8. Zna li Komisija mogu li se nacionalni istražitelji osloniti na dovoljno hardvera i softvera za pripremu i evaluaciju podataka, tehničkih alata za automatizirani odabir i redukciju podataka (AI), policijske hash baze podataka i dovoljne IT kapacitete za obradu zaplijenjenih materijala?
9. Jesu li nacionalni istražitelji seksualnog zlostavljanja djece obučeni posebno za ovaj zadatak i da li im je ponuđena psihološka podrška ako je potrebna?
10. Po mišljenju Komisije, kako može zahtjev da se neselektivno, trajno i automatski analizira sadržaj svih privatnih komunikacija pomiriti sa zahtjevom za proporcionalnost prema Povelji o temeljnim pravima i relevantnoj sudskoj praksi?
