“I hrvatski poljoprivrednici često imaju problema s mrazom, međutim mnogo veći problem su interesne skupine koje desetljećima kroje hrvatsku poljoprivrednu politiku. Cilj tih interesnih skupina je ojačati nekolicinu najvećih proizvođača, a u isto vrijeme malo ili ništa ostaviti velikom broju malih proizvođača, odnosno feudalizacija. U Hrvatskoj krš ide sve od Samobora pa do Konavala, a to je prostor veći od Slavonije i predstavlja veliko bogatstvo za razvoj poljoprivrede i to one ekstenzivne i ekološke koja je budućnost. Agrošumarstvo je sistemsko korištenje zemljišta i upravljanja u kojem se uzgaja drveće ili grmlje oko ili između usjeva i pašnjaka, odnosno to je kombiniranje stabala s usjevima i pašnjacima. I dok je u drugim zemljama Europe s kršem i krškim pašnjacima, a mahom su na Mediteranu, normalno da stoka pase u šumama, među stablima ili u grmlju, u Hrvatskoj se takav način proizvodnje zatire. Ista unija, druga pravila. Ista zajednička poljoprivredna politika, druga praksa. Drugi mogu, Hrvati ne. Osim pristrane politike Vlade, odgovornost je na Hrvatskim šumama, državnoj firmi koja upravlja zemljištem i šumskim zemljištem i opstruira hrvatske poljoprivrednike. Potrebna je promjena politike u ovom sektoru i to brzo.”
Ivan Vilibor Sinčić
