“Prije nekog vremena na Odboru za okoliš i javno zdravlje Europskog parlamenta imali smo prilike ispitivati direktore sedam velikih farmaceutskih kompanija, svjetskih. Od Pfizera i Novavaxa pa do Moderne i AstraZenece koji su se došli obratiti našem odboru.
Najviše nas je zanimala sigurnost, te trajanje i učinkovitost pojedinih njihovih cjepiva.
Na pitanja na koji postotak ljudi cjepivo uopće djeluje, dobivali smo jako samouvjerene odgovore s visokim postocima od oko 90%, a na pitanja koliko dugo nakon primanja doza traje zaštita, nešto skroz suprotno.
Na to jednostavno nije bilo odgovora niti jednog od sedam direktora. Nastao je tajac.
Na kraju su samo konstatirali kako se ispitivanja još rade pa ne znaju koliko traje zaštita. Znat će valjda u nekom trenutku u budućnosti pa će nas obavijestiti.
Što se tiče sigurnosti, to je također veliko pitanje. Ubrzo nakon te sjednice Odbora, u mojoj komunikaciji sa EMA-om, Europskom agencijom za lijekove, saznao sam da kod odobravanja ovih cjepiva nikakva nezavisna ispitivanja tih proizvoda nisu napravljena.
Kažu mi da su bili pod velikim pritiskom Komisije, javnosti, a svi drugi su jednostavno očekivali da sve to brzo odobri i nikakva druga ispitivanja niti kliničke studije nisu rađene niti su postojale.
Dakle, sve što oni imaju i na temelju čega su odobrili cjepiva su te kliničke studije koje su same sebi napisale farmaceutske kompanije prilikom aplikacije kod EMA-e.
Dalje, na moje pitanje zar 99% ili 95% učinkovitosti, a to su neki od brojeva koje su izložili oni direktori na Odboru ranije, nije malo previše ako znamo da su ti postoci za gripu puno, puno manji. Odgovor EMA-e je bio: „Da, pa eto mi nismo očekivali da će to biti više od 50%, ali mi vjerujemo tim kompanijama da su ti brojevi, takvi kakvima su ih oni prikazali – točni.“
Naravno, nisu također ništa znali reći o srednjoročnim ili dugoročnim učincima covid cjepiva jer je sve složeno u nekoliko mjeseci i nije prošlo dovoljno vremena da se sve ispita, kako je inače uobičajeno.
Na moje konačno pitanje EMA-i, jesu li ti ljudi koji su sudjelovali u tim kliničkim studijama koje su radile farmaceutske kompanije, jesu li oni ikad zapravo bili izloženi samom virusu? Odgovor je zapravo bio pomalo smiješan: „It’s a good question“, kažu oni. Ili „to je dobro pitanje.“
Znači Europska agencija za lijekove ne zna i ne može to iščitati iz tih farmaceutskih studija.
Hipotetski, to može značiti da vi studiju radite na ljudima u jednom dijelu Amerike, a virus je na skroz drugom dijelu Amerike i nakon nekoliko tjedana, kada radite konačan test, dobijete sjajne rezultate i kažete: „sve je u redu“, „reakcije su super“, „nema nuspojava“; a ti ljudi, subjekti, virusa nisu niti vidjeli niti mu ikada bili blizu.
To je slično kao kad tvrdite da imate najbolju kacigu na svijetu, ali nije nikad testirana na bojištu.
Na kraju, sve se svodi na povjerenje. Na povjerenje prema farmaceutskim kompanijama i njihovim tvrdnjama.
Te kompanije nažalost imaju dugu, dugu povijest povlačenja proizvoda s tržišta, nekoliko desetaka tisuća sudskih tužbi, teških posljedica i nuspojava za ljudsko zdravlje.
Sve se svodi na povjerenje, da im je eto ovaj puta u Covid krizi zdravlje ljudi ipak na prvom mjestu. Na koncu, njima zapravo nije teško, nisu u teškoj poziciji, jer su se osigurali od pravnog progona.
Sve što nam zapravo govori ova situacija je da trebamo uzeti sa rezervom njihove marketinške kampanje u kojima se kunu u sigurnost i učinkovitost ovih svojih proizvoda.
Zaključno, koliko su cjepiva učinkovita ne znaju ni proizvođači sami, što smo čuli iz njihovih usta, a koliko su sigurna, ne zna ni Europska agencija za lijekove, jer nikakvih nezavisnih istraživanja i potvrda zapravo nije bilo.”
Ivan Vilibor Sinčić
